[KUL•] u nastajanju

18.12.2009. – 16.01.2010. @ galerija Dagmar, Krk

Izlažu: Robert Bukovčan, Marin Dlaka, Lena Franolić, Igor Gržetić, Firduz Kovač, Radovan Kunić, Smiljana Polugić, Iris Radivoj, Damjan Šporčić, Bruno Velčić i Marko Luka Zubčić.
 

Poticaj za izložbu bio je izaći u javnost s idejom, koju Igor Gržetić, Marin Dlaka i ja već nekoliko mjeseci polako definiramo, da se u Krku osnuje [KUL•] – kulturno umjetnički laboratorij – platforma podijeljena na umjetničko-istraživački (atelje-laboratorij, radionice) i izložbeno-edukativni dio (predavanja, tribine, izložbe, prezentacije, festivali). Ova je izložba stoga svojevrsna inicijativa za otvaranje [KUL•]-a. Pozivanjem “velikog” broja umjetnika različitih pristupa i priča koje se isprepliću u malom prostoru galerije dajemo do znanja da na lokalnoj razini postoji progresivnija likovna produkcija – koja bi u konačnici obogaćivala i znatno šire područje. To bi, nadamo se, privuklo druge ljude, a oni koji su ovdje na raspolaganju bi imali širi spektar uvida u nepregledna strujanja unutar bogatog korpusa suvremene likovnosti. Za sada je to tek jedna fasetirana priča s mnogo glasova, no svi odabrani radovi nose zajedničku polaznu točku – inspiraciju iz brojnih pulsacija stvarnosti koje nam uvijek i nisu toliko očite…

Robert Bukovčan geometrijske oblike i ideograme materijala koji su mu “pod rukom” preoblikuje u shematski komponirani kolaž. Marin Dlaka izlaže ciklus čestice svijetla gdje fotografskim aparatom uhvaćene odbljeske svjetlosti bilježi kroz tehniku fotoakvatinte. Lena Franolić u ciklusu vibracije mirnoće pronađenim daskama u stadiju raspadanja pronalazi novu svrhu, te kontinuirano spajajući fragmente u različite uzorke i konfiguracije stvara ciklus fragmenti vremena. Igor Gržetić prikazuje video i grafički ciklus eksperimenta appleEater kroz koji istražuje pitanje “prvog grijeha”, karakter čovjekova otuđenja i alternative njegove budućnosti. Firduz Kovač se bavi minucioznim izgrađivanjem geometrijskih skulptura dodekaedara u ciklusu PITAGORA. Radovan Kunić izlaže dvoje odbjeglih ljubavnika – dva zrna graha u “plavoj slobodi ničim kontaminiranog okružja” i triptihus , kroz koje stvara jedan novi svijet “gdje banana ne znači trgovina, a kapeličasti okvir slike nije aluzija na religiju”. Smiljana Polugić izlaže Komodino – stari noćni ormarić unutar kojega je smješten disko zapečaćen “nadgrobnom” gipsanom pločom potsjećajući na mrtav noćni život Venecije. Iris Radivoj izlaže Ogledalo takozvanog škorpiona i svjetleću instalaciju Janje gdje janjeća lubanja uz veselo blještavilo lampica prestaje biti morbidna, a pogledom u ogledalo vizuru promatrača stavlja pod navodnike čime stvarnost samog identiteta postaje upitna. Damjan Šporčić i Bruno Velčić izlažu grafike Brod i Nokturno gdje fotografije snimljene mobitelom višestruko povećavaju i fasetiraju kroz pikselizaciju, te nam Damjan otkriva KAKEN, MASTER & MONITOR-a interaktivne audio “slike” – gadgete koji sviraju, a Bruno kroz dovršavanje tuđih radova, koji primarno ne nose intenciju da budu umjetnički, prihvaćeni i izlagani, istražuje iskrenost i nepatvorenost crteža “neslobodnih necrtača”. Marko Luka Zubčić obraća se promatraču kroz tri različita stadija; “meditativnim” ponavljanjem znakova u word documentu s nekoliko riječi, šačicom piljevine i audio loop-om opisuje Kontinent.

Lena Franolić

 

Previous